PREPORUKE

PREPORUKE

PREPORUKE KLIJENATA

“Phaedru bih preporučila zbog Vašeg profesionalnog pristupa, temeljite analize stanja klijenta, ugodne atmosfere, primjene raznih tehnika prilikom rješavanja problema i na kraju, ali ne manje bitno, prijateljskog i iskrenog odnosa prema klijentu!”

Sanja, 44 godine, dipl. oecc, manager

Povod za dolazak u savjetovalište: nesanica

 

"Na dolazak u savjetovalište Phaedra sam se odlučila tijekom stresnog razdoblja u poslovnom i privatnom životu. Zadovoljna sam tretmanom, te bih posebno istaknula ugodno i opuštajuće okruženje, topao i stručan pristup i kreativne metode rada psihologinje što mi je pomoglo da tijekom terapijskog rada osvijestim sebi na koji način doživljavam poteškoće s kojima se susrećem, dobijem stručnu podršku, te unaprijedim kvalitetu svog života. Savjetovalište Phaedra bih svakako preporučila svojim prijateljima i poznanicima. Naročito sam zadovoljna ugodnim okruženjem bez ometajućih faktora u kojem se nije problem opustiti, stručnošću psihologinje, te metodama rada (projektivne tehnike).”

Tanja, 31 godina, prof. sociologie i pedagogije, specijalist soc. rada

Povod za dolazak u savjetovalište: poteškoće u komunikaciji u obitelji, nesigurnost u sebe i vlastite sposobnosti, poteškoće u izražavanju vlastitih potreba i mišljenja i podrška tijekom obrane završnog rada i traženja zaposlenja

 

“Za Phaedru sam saznao putem interneta, te sam se odlučio posjetiti savjetovalište zbog široke ponude usluga i stručnosti prvog kontakta. Tretmani su mi znatno pomogli u teškom periodu nakon iznenandne smrti majke i nagomilanog poslovnog i obiteljskog stresa. Posebno sam zadovoljan s otvorensti psihologinje i jednostavnosti pristupa, te s terapijama opuštanja.”

Darko, 41 godina, dipl. oecc, rukovoditelj

Povod za dolazak u savjetovalište: žalovanje zbog smrti majke

 

“Moja liječnica u koju imam veliko povjerenje preporučila mi je da uz medikamentnu terapiju koju uzimam posjetim Phaedru kako bih konačno trajno riješila problem paničnog poremećaja. Nakon nekoliko tretmana počela sam se osjećati puno bolje, smirenije, a nakon više mjeseci terapije opće stanje mi se bitno poboljšalo. Phaedru bih naročito preporučila zbog ljubaznosti i osjećaja sigurnosti koji mi ulijeva.”

Hela, 33 godine, všs ekonimistica

Povod za dolazak u savjetovalište: panični poremećaj

 

"Nakon svega nekoliko dolazaka u savjetovalište osjećam značajan pomak na putu ozdravljenja, lakše se nosim sa psihičkim problemima, bolje shvaćam uzroke problema i načine na koje mogu pronaći izlaz iz svojih problema uz pomoć stručne osobe“

Hrvoje, 32 godine, SSS poljoprivrednii tehničar, povod za dolazak u savjetovalište: potreba da prebrobodi emocionalnu krizu i zdravstvene poteškoće nastale uslijed problema prilagodbe na zapošljavanje u inozemstvu

Dijagnoze: somatizacijski poremećaj, anksiozno-depresivni poremećaj, panični napadi

 

"Unatoč obilascima brojnih liječnika specijalista nismo utvdili organski uzrok odbijanja krute hrane, a djevojčica je sve slabije jela. Bili smo jako zabrinuti za njezino zdravlje. Profesorica nam je u par seansi pomogla da osvijestimo psihološke razloge poteškoća i na vrlo suptilan način pomogla uklanjanju prepreka. Vita sada normalno jede, u tom smislu je sve kao i prije, s tim da se osjećamo povezaniji kao obitelj.“

Roditelji Vite, djevojčice, 6 godina, povod za dolazak u savjetovalište: poteškoće sa hranjenjem, izbjegavanje krute hrane u periodu od više mjeseci

Dijagnoza: poremećaj prehrane

 

"Dolasci u savjetovalište su mi pomogli da pronađem dugoročne i kratkoročne ciljeve vezane uz savladavanje školskih obaveza i nastavak školovanja, te da vratim narušeno samopouzdanje i dobro raspoloženje. Sada vidim izlaz iz situacije, a postupkom profesionalnog orijentiranja pronašla sam odgovarajuće buduće zanimanje. Više mi nije teško učiti redovito. Moja me obitelj bolje razumije i podržava. Phaedru bih preporučila zbog osjećaja uvažavanja cijele mene, umjesto koncentriranja na neki dio mene ili problem.“

Andrea, 17 godina, učenica, povod za dolazak u savjetovalište: nakon dugogodišnjeg života cijele obitelji u inozemstvu, upisom u gimnazijski program u Zagrebu, javljaju se poteškoće u savladavanju gradiva, vršnjačkim odnosima i akademskom napredovanju uz sniženo raspoloženje i samopoštovanje

Dijagnoze: školski neuspjeh, depresija

 

"Kao posljedica tretmana u Phaedri, nakon duljeg razdoblja padanja na ispitima i prikrivanja istine pred roditeljima, konačno mi je krenulo s ispitima i studijem, ne osjećam više krivnju i mogu pogledati roditeljima u oči, no svjestan sam da je to tek početak puta. Nakon višegodišnjeg tapkanja u mjestu, sad barem znam kako si pomoći i kome se obratiti ako ponovo zapadnem u krizu.“

Damir, 20 godina, student, povod za dolazak u savjetovalište: poteškoće koncentracije, učenja i polaganja ispita, neredoviti odlasci na predavanja, loš akademski uspjeh, narušeno samopouzdanje i odnosi s roditeljima

Dijagnoza: poremećaj ADHD (hiperaktivni sanjar), akademski neuspjeh

NAJČEŠĆI POREMEĆAJI, SIMPTOMI, NAČIN LIJEČENJA

PANIČNI POREMEĆAJ

 

Napad panike je nagli nastup upadljivog, kratkog razdoblja izrazite nelagodnosti ili straha, praćen somatskim ili spoznajnim simptomima. Panični poremećaj predstavlja pojavu ponavljanih napada panike, tipično praćenih strahom od budućih napada ili promjenama ponašanja kojima se mogu izbjeći situacije koje stvaraju podložnost napadima. Dijagnoza se postavlja klinički. Izdvojeni napadi panike ne moraju se obavezno liječiti, ali je dobro posavjetovati se s psihologom. Panični poremećaj se liječi farmakoterapijom, psihoterapijom, ili i jednim i drugim.

Napadi panike nisu rijetkost, a pogađaju čak 10% stanovništva u jednoj godini. Većina se ljudi oporavi bez liječenja; neki pak razviju panični poremećaj. Panični poremećaj je znatno rjeđi, pogađa 2–3% stanovništva u 12–mjesečnom razdoblju. On obično započinje kasno u adolescenciji ili mlađoj odrasloj dobi te zahvaća žene 2 do 3 puta češće nego muškarce. Najčešča dob početka poremećaja je 20 do 40 godina.

 

Uzroci

Uzroci paničnog poremećaja nisu do kraja razjašnjeni, ali najčešće se mogu dovesti u vezu sa neurotskom strukturom osobnosti, povišenom generalnom anksioznosti, povišenim kroničnim ili akutnim stresom, te traumatskim događajima u bližoj ili daljoj prošlosti.

 

Simptomi i postavljanje dijagnoze

Napad panike obuhvaća naglu pojavu barem 4 od 13 simptoma navedenih u tabeli. Simptomi obično dosežu vrhunac za 10 min te nestaju nekoliko minuta nakon toga, ostavljajući stručnjaku vrlo malo toga za vidjeti. Premda su neugodni i to ponekad jako,napadi panike sami po sebi nisu opasni po zdravlje.

Napadi panike se mogu pojaviti unutar bilo kojeg anksioznog poremećaja, ponekad se javljaju u situacijama koje su povezane s povodom poremećaja (npr. osoba s fobijom od zmija se može uspaničiti kada ugleda zmiju), no napadi najčešće nastaju naizgled sasvim spontano.

Većina osoba s paničnim poremećajem očekuje sljedeći napad i zabrinuti su zbog njega (predosjećajna ili anticipacijska anksioznost) te izbjegavaju mjesta ili situacije u kojima su se prije uspaničili. Osobe s paničnim poremećajem se često boje da imaju tešku bolest srca, pluća ili mozga te opetovano posjećuju obiteljskog liječnika ili hitnu službu, tražeći pomoć. Na nesreću, u takvim okolnostima se pažnja usmjerava na tjelesne simptome te se točna dijagnoza često ne postavlja. Mnogi ljudi s paničnim poremećajem često imaju i simptome depresije.

 

Panični poremećaj moguće je dijagnosticirati putem priložene tabele, pri čemu postojanje 4 od 13 simptoma znači poremećaj

Spoznajni

Strah od smrti

Strah od ludila ili gubitka kontrole

Osjećaji nestvarnosti, čudnovatosti ili otuđenja od okoliša

 

Somatski

Bol ili pritisak u prsištu

Omaglica, nestabilni osjećaji ili nesvjestica

Osjećaj davljenja

Valovi vrućine ili hladnoće

Mučnina ili nelagoda u trbuhu

Osjećaj obamrlosti ili trnjenja

Palpitacije ili ubrzani rad srca

Osjećaj nedostatka zraka ili gušenja

Znojenje

Drhtavica ili tresavica

 

Liječenje-način i trajanje

Panični poremećaj je nerijetko kronično stanje koje zahtijeva dugotrajnije liječenje, za koje je potrebno u prosjeku 3 - 6 ili više mjeseci. Brže se liječi panični poremećaj ukoliko se ranije dijagnosticira i odmah počne liječiti. Iako je tijek i ishod poremećaja veoma individualan, statistike upućuju na to da 40-50% pacijenata nakon dovoljno dugog vremena u potpunosti gube simptome, oko 30-40% ima simptome slabijeg intenziteta koji ih ne ometaju u svakodnevnici, dok kod 10-20% pacijenata simptomi ostaju i nadalje izraženi. Kao što je navedeno, pravovremeno prepoznavanje i liječenje paničnog poremećaja, uključivanje psihoterapije i lijekova dovoljno rano i u dovoljno dugom razdoblju, utječu na bolju prognozu poremećaja i veći postotak izliječenja.

 

U liječenju paničnog poremećaja smatra se najučinkovitijom kombinacija farmakoterapije i kognitivno-bihevioralne psihoterapije. 

 

Cilj savjetodavne terapije koju provodi educirani psiholog, najčešće s podlogom edukacije u kognitivno-bihevioralnoj terapiji, ali i u drugim terapijskim pravcima, jest razjasniti pacijentu pogrešno interpretiranje tjelesnih simptoma pri paničnom napadu te djelovati na izbjegavajuće ponašanje dogovorom o sve većem postupnom izlaganju situacijama koje su dovele do napada. Primjenjuju se i tehnike zaustavljanja negativnih misli koje povećavaju rizik od slijedećih paničnih napada. Izuzetan značaj kod nekih pojedinaca imaju vježbe relaksacije kao i vježbe pravilnog disanja, vizualizacije, sugestije, kao i kontinuirano pružanje bezuvjetne podrške i razumijevanja od strane terapeuta. Korisnima su se za neke pokazale fizičke aktivnosti, šetnja, plivanje, lagano vježbanje, joga, meditacija.

 

___________

 

DEPRESIJA

 

Depresija je mentalni poremećaj s kojim se u svijetu bori sve više ljudi, koji može pogoditi svakoga, a moguće ga je uspješno izliječiti ili barem držati pod kontrolom.

Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da će depresija 2020. postati drugi svjetski zdravstveni problem.

Depresiju karakteriziraju dugotrajna tuga, nesposobnost uživanja u ranije ugodnim stvarima ili aktivnostima i duševna bol. Ona utječe na obavljanje najjednostavnijih svakodnevnih zadataka, ponekad s razornim posljedicama za odnose s obitelji i prijateljima i na radnu sposobnost. Uz to, ljudi koji boluju od depresije često osjećaju manjak energije, promjene apetita, nesanicu ili preveliku potrebu za snom, povećanu tjeskobu ili zabrinutost, smanjenu koncentraciju, sniženo samopoštovanje, a teškoće mogu progredirati sve do misli o samoozlijeđivanju ili suicidu.

 

Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, mentalni poremećaji drugi su najčešći uzrok hospitalizacija u dobi od 20 do 59 godina, odmah iza karcinoma, s tim da 10-15% posto stanovnika ima blage do umjerene depresivne simptome, dok 1,5 posto stanovnika ima umjereno teške do teške depresivne simptome.

 

Depresija je prirodni pratitelj večine kroničnih i teških bolesti, a naročito onih neizlječivih, pa se može smatrati da je pravi broj oboljelih od depresije znatno veči od statistički zabilježenog. Na žalost u sustavu zdravstva pažnja se daleko više poklanja tjelesnoj nego psihičkoj komponenti bolesti. Razlozi za to su stigmatizacija psihičkog, razdvajanje psihičkog od tjelesnog, lakše priznavanje fizičke nego psihičke bolesti, neosviještenost stanovništva, kao i premali broj psihologa zaposlenih u zdravstvu. Na žalost, tako se dolazi u začarani krug, jer često se ni tjelesna komponenta bolesti ne poboljšava dok se ne desi promjena u psihičkoj, kao i obratno.

 

Na žalost, sama depresija povećava rizik od dobivanja i razvoja daljnjih tjelesnih bolesti, te statistički značajno skraćuje životni vijek kod oboljelih. Stručnjaci poručuju da depresija može pogoditi svakoga i da nije znak slabosti, kako se često smatra, no stigma i diskriminacija koje prate mentalne bolesti, uključujući i depresiju, dovode do kasnog prepoznavanja bolesti i odgađanja traženja pomoći.

Iako se svakome može desiti da je u nekom periodu, ponekad i duljem, sniženog raspoloženja, bezvoljan, ukoliko takvo stanje dugo traje i negativno utječe na razne sfere života, uključujući intimnu, radnu i obiteljsku, poželjno je, a ponekad i nužno, konzultirati se sa stručnom osobom. S tim da je pravilo koje ovdje vrijedi: „Čim prije, to bolje.“

 

Simptomi depresije - 4 ili više od navedenih simptoma u duljem vremenskog periodu indiciraju depresiju:

Znatne promjene raspoloženja i motivacije tijekom dana, najčešća je jutarnja bezvoljnost, uz postepen rast raspoloženja, no tijek može biti i obrnut

Nesanica, poteškoće usnivanja i prosnivanja, odsustvo sanjanja

Poremećen san, prekratko ili predugo spavanje, uz osjećaj smlavljenosti unatoč dugom spavanju

Opće usporavanje misaonog tijeka, kao i govora i tjelesnih kretnji

Tjeskoba, išćekivanje neugodnih događaja

Nesposobnost uživanja u stvarima u kojima smo prije uživali

Zaboravljivost, smetenost, konfuznost

Negativne misli o budućnosti

Osjećaj krivice

Okrivljavanje sebe i niska razina samopouzdanja

Osjećaj beznađa

Stalna i pretjerana preokupiranost bolestima

Napadi bijesa, poteškoće samokontrole, iritabilnosti

Potreba za izolacijom od drugih

Gubitak apetita ili pretjeran apetit

Smanjen libido (ili pretjerano povećan)

Negativne projekcije budućnosti

Osjećaj emocionalne udaljenosti od bliskih osoba

Samoozlijeđivanje i drugi oblici autoagresije

Suicidalnost

Anksiozno-depresivni poremećaj

Radi se o prožimanju ili miješanju simptoma anksioznosti (tjeskobe) i depresije, a koji svojim intenzitetom, kvalitetom i kvantitetom pojavnosti značajno narušavaju svakodnevnu rutinu i smanjuju kvalitetu života. Simptomi su mješavina anksioznog stanja i depresivnog raspoloženja no još uvijek nedovoljnog intenziteta ili predominiranja da bi ih smatrali čistim anksioznim ili čistim depresivnim stanjem. Anksioznost ima svrhu i smisao obrane od opasnosti našeg tjelesnog, ali i emocionalnog integriteta. Simptomi anksioznosti variraju od osobe do osobe, tj. možemo reći da su individualni i različiti. Osoba je, u anksioznim stanjima, svjesna straha na racionalnoj razini no nije u stanju prepoznati uzrok same tjeskobe. Možemo reći i da se anksioznost javlja kao odgovor na neki stresni događaj, no može se javiti i bezrazložno. Ukratko, anksiozne simptome možemo opisivati kao simptome podražaja vegetativnog (autonomnog) živčanog sustava, tjelesne simptome, zatim kao "mentalne simptome", potom opće simptome, te simptome napetosti i druge nespecifične simptome. 

Svatko od nas drugačije reagira na stresore i svakodnevne životne traume. Često, naravno na nesvjesnoj razini, niz emocija koje se bude u nama, pretačemo ili pretvaramo u tjelesne simptome ili znakove. Tako netko na stres  reagira glavoboljom, netko se žali na nesanicu, nekom drhti glas, drugi mršavi. Nažalost, ljudi na dugotrajan stres praćen povišenom anksioznosti znaju razviti ne samo simptome, već i niz tjelesnih bolesti od kojih su tipične povišen tlak, gastritis, dijabetes, bolesti štitnjače, artritis, karcinom, kao i niz drugih bolesti.

 

Uzroci depresije

Postoje mnogi potencijalni uzroci depresije, a često se javljaju u kombinaciji. Genetski i nasljedni činitelji mogu se uočiti proučavanjem cijelih obitelji, stresni događaji (gubitak posla, razvod braka, prekid veze, bolest člana obitelji) doprinose razvoju depresije. Hormonalni činitelji u razvojnim periodima puberteta, perimenopauze, menopauze, te nakon poroda mogu biti u nekim slučajevima ključni za razvoj depresije. Depresija se može javiti uslijed intenzivnog žalovanja za voljenom osobom. Stresan i ubzan način života, preopterećenost poslom, otuđeni i kompetitivni odnosi na radnom mjestu uz nedostatak vremena za sebe i bliske ljude potpomažu razvoj depresivnog raspoloženja. Depresija će tim vjerojatnije nastati što se više negativnih činitelja desi odjednom.

 

Liječenje depresije

Treba razlikovati subdepresivno raspoloženje, blaži poremećaj raspoloženja, umjerenu depresivnost, kronični depresivni sindrom, anksiozno- depresivni poremećaj, depresiju uslijed prolongiranog žalovanja, postporođajnu depresiju, tešku depresivnu epizodu, depresiju u okviru afektivnog bipolarnog poremećaja i suicidalnu depresivnost, jer svaka od tih vrsti depresija zahtijeva drugačiji pristup, tretman, čestinu dolazaka i vrijeme liječenja. Depresija se može pojaviti i zajedno s nekim drugim psihičkim poremećajem. Neke se depresije liječe hospitalno na psihijatrijskim klinikama, medikamentima i grupnim terapijama i to, godinama, dok je za druge dovoljno nekoliko razgovora s psihologom nakon kojih se raspoloženje značajno popravlja. U svakom slučaju, bez obzira radi li se tek o subdepresivnom raspoloženju ili razvijenijoj depresiji, pravilo je da liječenju treba pritupiti što ranije.

IZ MEDIJA

Depresija - naša svakidašnjica?

Depresijom se naziva psihičko stanje kojeg karakteriziraju dugotrajna tuga, nesposobnost uživanja u ranije ugodnim aktivnostima i duševna bol. Uz to, ljudi koji boluju od depresije često osjećaju manjak energije, promjene apetita, nesanicu ili preveliku potrebu za snom, povećanu tjeskobu ili zabrinutost, smanjenu koncentraciju, loše pamćenje, sniženo samopoštovanje, a teškoće mogu progredirati sve do misli o samoozlijeđivanju ili suicidu. Postoje razne vrste depresije, a ona može varirati od blaže narušenog raspoloženja do teške psihotične i suicidalne depresivnosti. Depresija ostavlja posljedice na odnose s obitelji i prijateljima i na radnu sposobnost.

 

pročitaj više...

Je li bezbolnije vratiti se na posao sredinom tjedna i kako se oporaviti od šoka?

Blagdan Velike Gospe ove godine pao je u utorak, što znači da su se mnogi građani još do jučer baškarili na jadranskoj obali ili negdje drugdje, iskoristivši priliku da 'zaokruže' godišnji odmor do srijede. Kako povratak na posao sredinom tjedna utječe na psihu radnika i kako se, općenito, osjećaju 'ložači' hrvatskog proračuna dok se opraštaju s ljetovanjem i vraćaju u žrvanj tržišta rada, za tportal objašnjava mr. sc. Irena Pastuović Terze, klinička psihologinja, psihoterapeutkinja i psihologinja u medicini rada..

 

pročitaj više...

Radno aktivni do 67. i dulje

Aktualna politička i javnozdravstvena rasprava o tome treba li u Hrvatskoj produljiti radni vijek do 67. godine uglavnom se svodi samo na donekle artikulirane argumente "za" i "protiv" takvih reformi.

 

pročitaj više...

Kako se (ne)opustiti na godišnjem odmoru?

Nažalost, nerijetko se dešava da godišnji odmori ne proteknu u znaku poptunog odmora i opuštanja,obnove naših odnosa, zdravlja i vitalnosti, već naprotiv, tijekom godišnjeg odmora bilježi se čak veća sklonost nesrećama i nezgodama, naglim oboljevanjima, u porastu su obiteljske svađe i razmirice, a u periodu neposredno nakon završetka godišnjih odmora, u rujnu i listopadu, statistike bolježe najvišu stopu zahtjeva za razvodom braka. Kako to objasniti?

 

pročitaj više...

Kasno roditeljstvo - prednosti i nedostaci

Suvremeni parovi se u novije vrijeme sve kasnije odlučuju za roditeljstvo. Razlozi tome su višestruki. Dio razloga u Hrvatskoj leži u novije vrijeme u ekonomskoj nesigurnosti zbog koje je sve teže mladim parovima osigurati čak i elementarne uvjete za osnivanje obitelji i pružanje sigurnog doma svojoj budućoj djeci.

 

pročitaj više...

Privatnost i društvene mreže

Privatni životi više su nego ikad do sad izloženi oku javnosti, čime se postepeno gubi granica izmađu javnog i privatnog...

 

pročitaj više...

Phaedra

Psihologijsko savjetovalište j.d.o.o. za psihološku djelatnost

Copyright © Phaedra 2015

Web design: M.M.A.D. STUDIO

Kvintička 1A, 10000 Zagreb

Kontakt: mob. 099 657 6943 (predbilježbe radnim danom od 11-17 sati)

E-mail: kontakt@phaedra-savjetovanje.com

www.phaedra-savjetovanje.com